Da bismo dešifrirali podrijetlo našeg jezika, potrebno je vratiti se u vrijeme prije Rimskog Carstva, gdje su Feničani odlučili španjolski teritorij nazvati imenom Hispanija, što je neobično značilo "Zemlja zečeva". Naziv koji će kasnije usvojiti Rimljani kada su učvrstili svoju dominaciju na Pirinejskom poluotoku.
Na području Pirenejskog poluotoka živjeli su razni predrimski narodi sa svojim jezicima, poput Iberaca, Kelta, Tartešana i Baska. Iako je većina ovih jezika s vremenom nestala, ostavili su a značajan utjecaj na budućnost španjolskog leksikona. Zapravo, riječi kao što su blato, pas i neki oblici imena mjesta imaju predrimske korijene.
Rimljani su u svom širenju Zapadnom Europom zauzeli veliki dio onoga što danas poznajemo kao Španjolsku, gdje ozvaničio korištenje latinski, brzo zamjenjujući lokalne jezike. Latinski je postao administrativni, pravni i vojni jezik teritorija. Međutim, latinski koji bi prevladavao ne bi bio klasični koji se učio u rimskim školama, nego latinski vulgarni latinski, govorna verzija jezika.
Vulgarni latinski i formiranje španjolskog
El vulgarni latinski, za razliku od klasičnog, evoluirao je puno brže jer ga je svakodnevno koristila populacija bez akademske naobrazbe. Ovaj vulgarni latinski bio je fleksibilniji i manje formalan, te je doveo do stvaranja romanskih jezika kao što su španjolski, francuski, talijanski i portugalski.
Kastiljski se osobito počeo razvijati u Kraljevstvu Kastilje tijekom 9. i 10. stoljeća, stapajući lokalne dijalekte i ujedinjujući različite latinske i vizigotske jezične utjecaje. Taj je proces bio iznimno spor, no s vremenom se španjolski učvrstio kao dominantan jezik na poluotoku.
Arapski utjecaj na španjolski jezik
Nakon pada Rimskog Carstva, Pirenejski poluotok je prošao kroz nekoliko invazija sve do arapskog osvajanja 711. godine. Arapi su svojim brzim napredovanjem teritorijem u samo sedam godina zagospodarili velikim dijelom poluotoka. Ostali bi otprilike u regiji 800 godinaostvarujući neviđen kulturni, znanstveni i jezični utjecaj.
Tijekom tog razdoblja poznatog kao Al-Andalus, lokalno stanovništvo je počelo apsorbirati brojne arapske izraze zbog kulturna superiornost osvajača u znanostima poput medicine, astronomije, matematike i filozofije. Arapi su sa sobom donijeli nove koncepte koji su obogatili vokabular tog vremena, i kao rezultat toga, Današnji španjolski ima više od 4.000 riječi arapskog podrijetla, od kojih mnoge koristimo u svakodnevnom životu.
Arabizmi koji traju u modernom španjolskom
Neke od najčešćih riječi arapskog podrijetla lako je prepoznati. Svaka riječ koja počinje s "al" jasan je pokazatelj njenog arapskog porijekla: almohada, pamuk, bosiljak, između mnogih drugih. Isto tako, riječi vezane za nauku i trgovinu također dolaze iz arapskog, kao npr algebra, alkemija, dućan, da spomenemo neke.
El polje toponimije To je također odraz arapske postojanosti na poluotoku, s imenima kao npr Guadalquivir, Algeciras o La Mancha dolazi iz arapskih korijena. Ove nam riječi pokazuju kako čak i u zemljopisu ovi arabizmi opstaju.
Arapske kulturne i znanstvene inovacije
Tijekom svoje vladavine, Arapi nisu samo doprinijeli riječima, već su također napravili temeljni napredak u europskoj znanosti i kulturi. Uveli su korištenje arapskih brojeva, ideja o nuli, decimalni sustav i algebra, elementi koji su revolucionirali matematiku i koji su i dalje osnova našeg današnjeg društva.
U područjima kao što je glazba, Arapi su također ostavili traga. Instrumenti poput gitara a glazbene forme poput flamenca imaju arapske korijene, izvedene iz zvukova i ritmova koje su muslimani donijeli na poluotok.
Povijest španjolskog jezika proizvod je stoljeća složenih interakcija između različitih kultura, s rimskim utjecajem kroz vulgarni latinski i kulturnim i jezičnim utjecajem koji su ostavili Arapi. Ove dvije civilizacije na svoj su način ostavile neizbrisiv trag u jeziku kojim se danas služi više od 500 milijuna ljudi. Od tisuća riječi koje dolaze s latinskog do više od 4.000 riječi arapskog podrijetla, današnji španjolski živući je odraz kulturnog bogatstva koje je hranilo Pirinejski poluotok tijekom stoljeća.