U sekularne zemlje, vjera je odvojena od države, što znači da vlada formalno ne prihvaća nijednu službenu religiju, dopuštajući građanima da slobodno prakticiraju svoju vjeru ili je čak nemaju. Ovo načelo razdvajanja između vjere i politike ne samo da potiče individualnu slobodu, već je također često povezano s ekonomskim i društvenim razvojem. Naprotiv, u nesekularnim zemljama postoji službena religija koja je implicitno ili eksplicitno povezana s državnom vlašću.
Važno je razumjeti kako različite zemlje upravljaju ovim odnosom. U nastavku istražujemo specifične slučajeve sekularnih i nesekularnih zemalja i analiziramo utjecaj tih struktura na njihova društva, s posebnim osvrtom na Europu, islamski svijet i druge regije svijeta.
Nesekularne zemlje u arapskom svijetu
U arapske zemlje, Islam je prevladavajuća religija i, u mnogim slučajevima, službeno je povezan s državom. To jest, sustav vlasti i zakoni temeljeni su na islamskim načelima, koja su utvrđena njihovim ustavima. Neki primjeri uključuju:
- Ujedinjeni Arapski Emirati
- Kuvajt
- Libija
- Alžir
- Sudan
- Mauritanija
- Oman
U tim zemljama, šerijat (islamski zakon) igra temeljnu ulogu kao zakonodavni i regulatorni okvir, koji izravno utječe na svakodnevni život njegovih građana. Na primjer, u nekoliko njih, zakoni koji se odnose na brak, nasljedstvo ili odijevanje duboko su pod utjecajem religijskog tumačenja.
Primjeri države i crkve u Europi
Donekle, u Europa I dalje postoje veze između države i vjerskih institucija, iako nisu tako vidljive i utjecajne kao u zemljama Bliskog istoka. Primjer je Danska, gdje ne postoji religija deklarirana kao službena religija, ali luteranski propovjednici se obučavaju na javnim sveučilištima i plaćaju kao državni službenici. Nešto slično događa se i u drugim zemljama kao npr Holandija, gdje je protestantizam i dalje dominantna religija iako ostale religije koegzistiraju slobodno i mirno.
S druge strane, zemlje poput Belgija zadržali izravniji odnos s religijom, posebno katolicizam kao službena religija, koja održava vezu s monarhijom. U njoj Ujedinjeno KraljevstvoIako postoji sloboda vjeroispovijesti, monarhija prihvaća službenu religiju, a važne osobe u državi, poput suverena, moraju biti članovi Engleske crkve. Ostale europske zemlje koje se ne smatraju potpuno sekularnima uključuju Monako, Njemačka y Norveška.
Španjolska: sekularna ili nekonfesionalna država?
U Španjolskoj se država definira kao nedenominacijski, što znači da ne promovira niti jednu vjeru kao službenu. Međutim, postoji bliska suradnja s katoličkom vjerom u aspektima kao što su obrazovanje i javna događanja. To odražava nepotpunu odvojenost između države i crkve, što je dovelo do rasprava o neutralnosti države i njezinom odnosu s različitim religijama.
El Sporazum s Vatikanom 1953. još uvijek ima neke implikacije na financiranje Katoličke crkve, iako je posljednjih desetljeća došlo do napretka prema većem odvajanju. Neke odluke, kao što je javno financiranje kroz porezni okvir za Crkvu, i dalje su izvor političkih i društvenih rasprava u zemlji.
Sjedinjene Države: Primjer sekularne države
Ikonski primjer sekularizma je Sjedinjene Države, gdje Prvi amandman Ustava zabranjuje bilo koju vrstu vjerskih ustanova. Iako se radi o zemlji s duboko religioznim stanovništvom (osobito na jugu), utemeljitelji nacije odlučili su se za oštro razdvajanje Crkva-država jamčiti vjersku slobodu. To ne znači da je religija odsutna iz političkog života, ali formalno država je neutralna u tim pitanjima.
Američki slučaj je neobičan jer, unatoč tome što je duboko religiozna zemlja, njezin ustav promiče potpunu odvojenost između vjerskih i državnih poslova, nešto što je u praksi izazvalo etičke i pravne rasprave o utjecaju vjerskog morala u javnoj politici (osobito o pitanjima kao što su kao što su abortus, bračna jednakost i javno obrazovanje).
Raznolikost i sekularizam u drugim dijelovima svijeta
Francuska To je još jedan klasičan primjer sekularne države. Sekularizam u Francuskoj sadržan je u ustavu i strogo se primjenjuje u javnim institucijama. On princip francuskog sekularizma Uokviren je zakonom iz 1905., koji uspostavlja potpunu odvojenost između Crkve i države. Međutim, to je stvorilo napetosti, posebice s rastućom muslimanskom populacijom i kontroverzama oko korištenja islamski veo ili Burka u školama i javnim prostorima. Unatoč ovim sukobima, Francuska država ostaje čvrsta u svom stavu da se ne miješa u vjerska pitanja niti favorizira bilo koju religiju.
Još jedan zanimljiv slučaj je slučaj Indija, koja je formalno sekularna država, iako je religija zapaženo prisutna u javnom životu. The Indijski ustav jamči vjersku slobodu, ali u praksi su napetosti između hindusa i muslimana generirale društvene sukobe. Unatoč tim napetostima, Indija je poznata po svojoj religijskoj raznolikosti i sposobnosti svojih institucija da održe ravnotežu usred te raznolikosti.
U drugim zemljama poput Japan, uloga religije je diskretnija. Iako su šintoizam i budizam glavne religije, sekularizam i pragmatičan pristup vjeri bili su ključni za moderni razvoj zemlje. Zapravo, Japan je značajan primjer kako zemlja može održati kulturu s jakim vjerskim korijenima bez uplitanja u vladu ili javnu politiku.
U nordijskim zemljama kao što su Švedska, Norveška y Danska, religija je zauzela drugi plan, a iako su povijesno bili luteranski narodi, danas se smatraju među najsekularnijima na svijetu. U tim se zemljama religija u velikoj mjeri smatra privatnom stvari, a javne politike osmišljene su bez vjerske intervencije.
Rasprava o sekularizmu nije ograničena na gore navedene regije. U različitim dijelovima svijeta zemlje se i dalje bore da uravnoteže svoje vjerske tradicije i potrebu za sekularnom vladom koja jamči prava svim građanima, vjernicima i nevjernicima.
Kroz povijest, odvojenost između vjere i države nije bila samo ključna točka za demokratski razvoj, već i za društveni i ekonomski napredak mnogih zemalja. One nacije u kojima je država ostala neutralna u pogledu vjerskih pitanja uspjele su promicati veću jednakost među svojim građanima i doživjele su višu razinu razvoja u smislu ljudskih prava i društvenog blagostanja.
Sekularizam je temeljno načelo za napredak modernih društava. Održavanje neutralnosti države prema religijama ne samo da promiče individualnu slobodu, već također jamči pravedniji i ravnopravniji suživot svih građana. Pluralizam uvjerenja, ili čak i nedostatak istih, mora se poštovati i štititi kako bi se osigurao razvoj zemlje u okviru slobode i međusobnog poštovanja.