Kad govorimo o Sir Isaac Newton, nemoguće ga je razvrstati u jedan aspekt. Tijekom svog života igrao je uloge fizičara, filozofa, matematičara, izumitelja, alkemičara i znanstvenika, ostavivši neizbrisiv utjecaj na znanost. Njegovo najveće postignuće, po kojem je prepoznat u cijelom svijetu, je zakon sveopće gravitacije i zakoni klasične mehanike. Međutim, postoji mnogo više od Newtonovog ogromnog doprinosa što zaslužuje da se istraži.
Rane godine i obrazovanje
Isaac Newton rođen je 25. prosinca 1642. u Woolsthorpeu, Lincolnshireu, malom selu u Engleskoj. Djetinjstvo mu nije bilo lako; Rođen je prerano, a otac mu je umro prije njegova rođenja. Njegova majka, Hannah Ayscough, ostavila ga je na brigu baki i djedu kada se ponovno udala za anglikanskog svećenika, koji također nije pokazivao interes za odgoj malog Isaaca. Ta je činjenica duboko obilježila Newtona i utjecala na njegov karakter kroz cijeli život, oblikujući ga u suzdržanog, proračunatog i, u mnogim prilikama, osvetoljubivog čovjeka.
Od mladosti je Newton pokazivao urođeni talent za mehaniku i dizajn mehanizama; Izrađivao je mehaničke igračke za svoje kolege iz razreda, au adolescenciji je vrlo precizno dizajnirao sunčane satove. Sa 12 godina ušao je Kraljeva škola na Granthamu, gdje je naučio latinski i osnove matematike, iako u početku njegov akademski uspjeh nije bio izvanredan. Međutim, njegov je intelekt počeo sjati kada je ušao u Sveučilište u Cambridgeu, gdje je studirao kod mentora Isaac Barrow, utjecajnog učitelja matematike koji ga je vodio u njegovim ranim godinama.
Kuga i razdoblje otkrića: 1665.-1666
Godine 1665. Englesku je pogodila razorna kuga zbog koje se Sveučilište u Cambridgeu moralo privremeno zatvoriti. Newton se vratio u svoj dom u Woolsthorpeu kako bi se sklonio od epidemije, no to se prisilno umirovljenje pokazalo kao jedno od najproduktivnijih razdoblja njegova života. U to je vrijeme formulirao zakon gravitacije i razvio temelje onoga što će kasnije postati njegova teorija diferencijalnog i integralnog računa, parirajući Leibnizovom radu.
Legenda o jabuci: Rečeno je da se tijekom jednog od njegovih dana u Woolsthorpeu, Newton odmarao ispod stabla jabuke kada je plod pao sa stabla. Gledajući kako jabuka pada, Newton je počeo razmišljati o sili koja je privukla plod na Zemlju, i na taj način je došao do svoje poznate teorije o univerzalna gravitacija.
Newtonov glavni doprinos
Newton nije samo revolucionirao fiziku svojom teorijom gravitacije, već je ostavio nasljeđe iu drugim područjima znanja. Njegova otkrića obuhvaćaju matematiku, astronomiju i optiku:
- Zakon univerzalne gravitacije: Ovaj zakon tvrdi da sva tijela s masom privlače jedno drugo silom proporcionalnom umnošku njihovih masa i obrnuto proporcionalnom kvadratu udaljenosti između njih. Ovo otkriće objasnilo je ne samo ponašanje objekata na Zemlji, već i kretanje planeta i drugih nebeskih tijela.
- Zakoni gibanja: Objavljeno u njegovom djelu Philosophiæ naturalis principia mathematica, ova tri zakona postavila su temelje klasične mehanike. Ovi zakoni upravljaju ponašanjem tijela u mirovanju i gibanju, a temeljni su za razvoj moderne fizike.
- Teorija svjetla i boja: U svom radu Optike, Newton je pokazao da bijela svjetlost nije čista, već je sastavljena od mješavine svjetala različitih boja. Pomoću prizme, Newton je razložio svjetlost na dugine boje i pokazao da svaka boja ima različitu valnu duljinu.
- Diferencijalni i integralni račun: Iako je njegov razvoj računa bio simultan s njemačkim matematičarom Leibnizom, Newton je stvorio vlastitu metodu tzv. proračun toka, što je bilo ključno za fiziku i matematiku.
Sporovi i kontroverze: Newton i Hooke
Iako je Newtonova karijera bila puna postignuća, bilo je i kontroverzi. Jedan od najznačajnijih bio je njegov sukob s Robert hooke, utjecajni član Royal Society koji je radio na teorijama vezanim uz svjetlost. Hooke je optužio Newtona da je plagirao neke od svojih radova o optici, što je započelo žestoki spor između njih dvojice. Newton, poznat po svom suzdržanom i osvetoljubivom karakteru, nije oprostio Hookeu i čekao je do Hookeove smrti 1703. kako bi se potpuno vratio u javni život i kulturu. Royal Society, gdje je iste godine izabran za predsjednika.
Newton i alkemija
Jedan od najintrigantnijih aspekata Newtonova života je njegov interes za alkemiju, disciplinu koja je u njegovo vrijeme bila isprepletena sa znanošću. Tijekom svog života, Newton je proučavao alkemijske tekstove i posvetio mnogo vremena i truda eksperimentiranju s tajanstvenim tvarima, u potrazi za filozofski kamen, tvar za koju se vjeruje da može pretvoriti olovo u zlato i dati besmrtnost.
Iako se danas njegov rad u alkemiji može činiti smiješnim, u njegovo je vrijeme alkemija predstavljala protokemiju koja je nastojala razumjeti sastav materije. Newton je izveo brojne eksperimente i napisao tisuće stranica bilješki o toj temi. Iako nije bio uspješan u svojim alkemijskim studijama, on je jasan primjer kako su znanost i filozofija bile isprepletene u 17. stoljeću.
Newton i religija
Newton je bio duboko religiozan čovjek i, osim svojim znanstvenim otkrićima, mnogo je vremena posvetio i proučavanju teologije. Tijekom svog života opsežno je pisao o biblijskim temama i pokušavao uskladiti znanost sa svojim teološkim uvjerenjima. Newton je vjerovao da znanost i religija nisu samo kompatibilne, već da se trebaju nadopunjavati.
U svojim religijskim studijama, Newton je ispovijedao antitrinitarsko uvjerenje, što ga je udaljilo od Anglikanske crkve, kojoj je teoretski pripadao. Vjerovao je da je doktrina o Trojstvu pogreška koju je crkva unijela u Sveto pismo. Ovi kontroverzni stavovi ostali su skriveni tijekom njegova javnog života, ali su izašli na vidjelo nakon njegove smrti, kada su otkrivene tisuće rukopisa vezanih uz teološke teme.
Newtonove posljednje godine i nasljeđe
U svojim posljednjim godinama Newton je ostavio po strani svoj znanstveni rad da bi se posvetio upravljanju Kraljevska kovnica, gdje je nadzirao kovanje kovanica i borio se protiv krivotvorina, u čemu je pokazao veliku učinkovitost. Vitezom ga je 1705. proglasila kraljica Anne, čime je postao prvi znanstvenik koji je dobio tu čast.
Nakon dugih godina rada i rasprava, Newton je umro 1727. u dobi od 84 godine, ostavivši neizbrisivo nasljeđe u povijesti znanosti. Pokopan je s počastima u Westminsterska opatija, zajedno s velikanima Engleske.
Newtonov utjecaj na čovječanstvo je nesaglediv. Ovaj britanski učenjak revolucionirao je naše razumijevanje svemira i postavio temelje moderne znanosti, utječući na različita područja poput fizike, matematike, astronomije i optike. Njegova sposobnost da formulira univerzalna načela i njegova pedantna predanost proučavanju učinile su ga neshvaćenim genijem i, na neki način, ispred svog vremena.