Književna povijest Perua ne bi bila ista bez lika Jose Maria Arguedas, koji se istaknuo kao jedno od najznačajnijih imena u autohtoni narativ Latinske Amerike. Njegova sposobnost razumijevanja i odražavanja i autohtone i zapadne kulture u svojim djelima čini ga nezaobilaznom referencom u latinoameričkoj književnosti.
Tijekom svog života Arguedas je napisao ogromnu količinu djela, koja iznose više od 400 spisa, koji pokriva romane, kratke priče, eseje i prijevode.
Osim što je bio pisac i pjesnik, Arguedas je bio istaknuti profesor, antropolog i prevoditelj. Njegovo duboko poznavanje domorodačkih kultura Anda omogućilo mu je da se majstorski pozabavi napetostima između domorodačkih tradicija i društvenih promjena koje je nametnula zapadna kultura. Autor Mario Vargas Llosa Čak mu je posvetio i knjigu, prepoznajući njegov ogroman utjecaj na peruansku književnost.
Glavni romani Joséa Marije Arguedasa
Tijekom svog života José María Arguedas napisao je nekoliko romana koji su među najvažnijima u autohtonoj pripovijesti. Zatim ćemo istražiti njegova najreprezentativnija djela, koja su ostavila neizbrisivo nasljeđe Peruu i Latinskoj Americi.
- 'Yawar Fiesta' (1941.): Ovo je bio Arguedasov prvi roman, upisan u domorodačku struju. Objavljena 1941. godine, priča priču o a borba s bikovima u gradiću u južnim planinama Perua. Roman pripovijeda o napetostima između autohtonih tradicija i nametanja države iz Lime, koja pokušava zabraniti opasni spektakl borbe s bikovima. Zajednica ostaje čvrsta u svojoj odluci da očuva svoje običaje, čineći 'Yawar Fiestu' prikazom autohtonog otpora kulturnoj kolonizaciji.
- 'Duboke rijeke' (1958.): Smatra se Arguedasovim remek-djelom, 'Los Ríos Profundos' pripovijeda iskustva Ernesta, tinejdžera koji putuje kroz Ande sa svojim ocem dok se suočava sa složenošću svijeta odraslih. Ova knjiga je opisana kao roman neoindigenist, koji se bavi napetostima između autohtone i zapadne kulture iz nijansiranije perspektive. Rijeke predstavljaju metaforu za peruansko naslijeđe, povezano i s tradicijom predaka i sa suvremenim promjenama.
- 'Šesti' (1961.): Objavljen 1961., ovaj roman temelji se na autorovim iskustvima u zatvoru 'El Sexto', gdje je bio zatočen zbog sudjelovanja u političkim demonstracijama. Djelo odražava peruanski zatvorski sustav i ideološku podjelu unutar zatvora. Narativ kombinira društvenu kritiku s političkom analizom unutar dramatičnog zatvorskog konteksta.
- 'Lisica gore i lisica dolje' (1971. – posthumno): Njegov posljednji roman, objavljen nakon samoubojstva. Djelo je složeno jer isprepliće autorove osobne dnevnike s fikcijom, odražavajući Arguedasove osjećaje osobne boli tijekom pisanja. Bavi se temama kao što su industrijalizacija, modernost i autorov osobni kolaps, koji mnogi smatraju njegovim oproštajem od života i književnosti.
Zbirka priča José María Arguedas
Arguedas je također ostavio značajno nasljeđe u pričama. Njegove zbirke odražavaju njegova iskustva u andskim gradovima, obilježenim napetostima između autohtonog svijeta i modernizacije.
- 'Voda' (1935.): Njegova prva zbirka kratkih priča, koja se bavi temama ugnjetavanja i društvene borbe u ruralnoj andskoj zajednici. Središnja priča, 'Voda', ističe teme zlostavljanja, nepravde i domorodačkog otpora.
- 'Smrt Aranga' (1955.): Priča nagrađena prvom nagradom na latinoameričkom natječaju za kratku priču. Ovdje Arguedas pripovijeda priču o braći Arango, okrutnim likovima koji na kraju budu žrtve društvenog odbacivanja, punu dubokog razmišljanja o ljudskoj prirodi.
- 'Agonija Rasu Ñitija' (1962.): Priča koja odražava posljednje trenutke starijeg plesača, koji svoju kulturnu ostavštinu predaje novim generacijama prije smrti. To je prikaz duhovne veze između autohtone tradicije i plesa.
Poezija José María Arguedas
Iako je najpoznatiji po svojim romanima, José María Arguedas je pisao i poeziju, posebno na kečuanskom. Ove pjesme odražavaju njegov duboki osjećaj pripadnosti autohtonoj kulturi Anda.
- 'Našem ocu kreatoru Túpacu Amaru': Poetska oda koja veliča lik domorodačkog vođe Túpaca Amarua, koji je vodio pobunu protiv kolonijalnog ugnjetavanja, simbolizirajući borbu za domorodačku slobodu.
- 'Oda mlazu' (1966.): Razmišlja o kontrastu između modernosti i tradicije, analizirajući kako napredak utječe na andske zajednice. Mlaznica je predstavljena kao simbol tehnološke modernizacije koja zadire u krajolik predaka.
- 'Uzvišenom narodu Vijetnama' (1969.): pjesma koja pokazuje njegovu političku predanost, u kojoj izražava svoju solidarnost s Vijetnamom tijekom rata, uspoređujući svoju borbu s onom peruanskih domorodačkih naroda.
Studije i prilozi peruanskom folkloru
Osim što je bio romanopisac i pjesnik, Arguedas je bio vodeći akademik na području antropologije i peruanskog folklora. Njegova proučavanja nisu bila ograničena na promatranje, već na bilježenje i očuvanje kulturnih tradicija autohtonih naroda.
- 'Kechwa pjesma' (1938.): Esej koji uključuje prijevode autohtonih pjesama i pjesama prikupljenih tijekom njegovih putovanja kroz Peru. To je temeljno djelo koje je pomoglo u prepoznavanju kulturnog bogatstva Quechua.
- 'Peruanski mitovi, legende i priče' (1947.): Kompilacija popularnih priča, naglašavajući mitove i legende andskih i peruanskih zajednica općenito, koje odražavaju njihovu golemu maštu i duhovnost.
- 'Evolucija autohtonih zajednica' (1957.): U ovom nagrađivanom antropološkom eseju, Arguedas je istražio prilagodbu i otpor autohtonih zajednica u suočavanju s društvenim i ekonomskim promjenama u modernom Peruu.
Ostavština Joséa Maríje Arguedasa ne odražava se samo u njegovim romanima i pričama, već iu njegovom radu kao branitelja autohtone i andske kulture. Od njegovih proučavanja folklora do osjetljive kritike modernizacije, njegov rad predstavlja most između prošlosti i budućnosti Perua. Svojim spisima Arguedas povezuje svoje čitatelje s dubokim kulturnim korijenima zemlje, istovremeno izražavajući napetosti koje doživljavaju autohtoni narodi u kontekstu globalizacije i modernizacije.