Francuski film 'U kući' ('Dans la maison'), redatelja Françoisa Ozona, dobio je prošle subote od predsjednice žirija, Christine Vachon, Zlatna školjka u prestižnom Međunarodni filmski festival u San Sebastianu u svom 60. izdanju.
U svom zahvalnom govoru, François Ozon Izrazio je solidarnost sa španjolskim filmašima koji su se u to vrijeme borili s kulturnim rezovima koje je nametnula vlada Mariana Rajoya. Ozon je izjavio: “U kriznim vremenima ne treba spriječiti stvaraoce da snimaju filmove, a kulturu nikada ne treba napadati, jer je to loša ideja i financijska kriza nije tako riješena. Svijetu je potrebna kinematografija, a treba mu i španjolska kinematografija », naglašavajući važnost zaštite umjetnosti čak iu teškim vremenima.
Uspjeh filma 'Dans la maison' na Filmskom festivalu u San Sebastiánu
El Filmski festival u San Sebastianu, jedno od najstarijih i najvažnijih natjecanja u Europi, kroz povijest je bilo platforma za autorsku kinematografiju i filmove s narativnom dubinom. U svom 60. izdanju, održanom u rujnu 2012. François Ozon Film 'Dans la maison' predstavio je kao svoje treće sudjelovanje na festivalu, no upravo je s tim filmom postigao najveće priznanje dobivši tako željnu Zlatnu školjku.
Na završnoj gala svečanosti, osim dodjele nagrada to François Ozon, bilo je i drugih važnih priznanja. Na primjer, španjolski redatelj Fernando Trueba je nagrađen Srebrna školjka za najbolju režiju za njegov film 'Umjetnik i model', djelo snimljeno u crno-bijeloj tehnici u kojem se istražuje simbioza između umjetnosti i života kroz odnos između umjetnika veterana i mlade muze.
U dijelu izvedbe, Jose Sacristan uzeo je Srebrna školjka za najboljeg glumca zbog svoje uloge u 'Mrtvi i biti sretan', izvedba koju je kritika slavila zbog emocionalne složenosti lika. Sacristán je već osvojio istu nagradu 1978. za 'Čovjeka zvanog Jesenski cvijet'.
Žiri je također odlučio nagraditi i Srebrna školjka za najbolju glumicu ex aequo to Macarena Garcia zbog svoje uloge u 'Snjeguljica' već Katie Coseni za njegov nastup u 'Foxfire', Laurent Cantet. Obje su glumice zapažene po svojim zapaženim debijima na velikom platnu.
O zapletu 'Dans la maison'
'Dans la maison' temelji se na predstavi 'Dečko u zadnjem redu' poznatog dramatičara Juana Mayorge. Film prati Claudea, mladog učenika koji je odličan na satu književnosti svog učitelja Germaina. Mladić ima poseban talent za pisanje te, potaknut učiteljicom, započinje seriju eseja koji detaljno opisuje intimni život jedne obitelji koju promatra iz neposredne blizine.
Kako njegovi eseji napreduju, Claude manipulira događajima i ljudima kako bi stvorio sve dramatičnije priče, uranjajući i svog učitelja i gledatelja u spiralu u kojoj se moral i granice između stvarnosti i fikcije sve više zamagljuju. Profesor Germain, glumi ga Fabrice Luchini, postaje fasciniran i uznemiren Claudeovom vještinom pripovijedanja, što dovodi do opasnog odnosa u kojem se granice između mentora i učenika počinju zamagljivati.
Ova složena igra zrcala između stvarnosti i fikcije jedno je od karakterističnih obilježja Ozonove kinematografije koja uspijeva stvoriti atmosferu psihološke tajanstvenosti koja gledatelja drži u neizvjesnosti.
Poruka o španjolskoj kulturi i kinematografiji
U svom zahvalnom govoru, Ozon Posvetio je snažnu poruku o važnosti ne zanemarivanja kulture u vrijeme krize. "Loša je ideja napadati kulturu radi rješavanja financijskih problema", rekao je. "Svijetu je potrebna kinematografija, a potrebna mu je i španjolska kinematografija." Njegove su riječi snažno odjeknule u publici, osobito u kontekstu u kojem je politika štednje prijetila kulturnim subvencijama.
Španjolska kinematografija, koja je prolazila kroz teška vremena sa rezovima proračuna i povećanjem poreza kao što je kulturni PDV, imala je filmove poput 'Snjeguljica', Pabla Bergera, koji je preuzeo Posebna nagrada žirija i Srebrna školjka. U tom okruženju, Ozon je istaknuo važnost neograničavanja pristupa kinu i umjetnosti općenito.
Nasljeđe 'Dans la maison' i Françoisa Ozona
'Dans la maison' bio je prekretnica u karijeri Françoisa Ozona, redatelja koji je već pokazao svoju sposobnost miješanja žanrova i istraživanja granica kinematografskog narativa. Bio je poznat kao dio pokreta novog vala francuske kinematografije i hvaljen je zbog svoje sposobnosti da u svoje filmove ugradi kazališne elemente bez gubitka vizualne dinamike.
Njegov uspjeh na festivalu u San Sebastiánu učvrstio mu je status jednog od najutjecajnijih redatelja svoje generacije i otvorio mu je nova vrata za međunarodnu suradnju, posebice s renomiranim scenaristima i dramatičarima poput Juana Mayorge.
Utjecaj 'Dans la maison' također je istaknuo važnost europske kinematografije u panorami kojom sve više dominiraju velike američke produkcije. Film ostaje amblematski primjer kako djelo koje istražuje ljudske odnose kroz sofisticiranu narativnu strukturu može duboko odjeknuti među međunarodnom publikom.