SSSR je kratica za Savez sovjetskih socijalističkih republika, iako je poznat i kao CCCP (akronim na ruskom), ili jednostavno Sovjetski Savez. Osnovana 1922., bila je prva socijalistička savezna država na svijetu, a raspuštena je 1991. nakon desetljeća političkih i gospodarskih napetosti i kriza. Njegova je povijest duboko povezana s ruskom revolucijom 1917., koja je uzrokovala pad carskog režima i uspon na vlast boljševičkog režima.
Nastanak SSSR-a: Ruska revolucija i stvaranje prve socijalističke države
Nastanak SSSR-a obilježen je Ruska revolucija 1917, događaj koji je radikalno promijenio politički krajolik Rusije. Prije revolucije zemljom je upravljao caristički režim, autokratska monarhija na čelu s dinastijom Romanov. Međutim, Prvi svjetski rat zaoštrio je socijalne i ekonomske napetosti, što je, uz nezadovoljstvo industrijskog i seljačkog proletarijata, rezultiralo pobunom koja je dovela do pada carske vlade u veljači 1917.
U listopadu iste godine, stranka boljševički, na čelu s Vladimirom Lenjinom, preuzeo je kontrolu nad privremenom vladom u puču poznatom kao Listopadske revolucije. Boljševici su uspostavili socijalističku vladu temeljenu na načelima Marxa i Lenjina, koja je kao prioritet dala ukidanje privatnog vlasništva i uspostavu komunističke države.
Pobjeda boljševika u Ruski građanski rat (1918.-1921.), koja se sukobila s revolucionarnim frakcijama i kontrarevolucionarnim snagama, označila je put za formalno stvaranje Sovjetski Savez 30. prosinca 1922., kada su potpisani ugovori koji su ujedinili Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju i Zakavkazje u jednu saveznu državu.
Struktura SSSR-a
SSSR je nastao kao savez socijalističkih republika pod jedinstvenom vladom. Iako je formalno bila federacija, u praksi je kontrola bila centralizirana u Komunistička partija Sovjetskog Saveza (CPSU), a njen vođa, poznat kao generalni sekretar, posjedovao je vrhovnu moć. Vlast je bila koncentrirana u Moskvi, smještenoj u Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika (RSFSR), koja je bila najveća i najmoćnija među sovjetskim republikama.
Osim Rusije, SSSR je uključivao još 14 republika: Armeniju, Azerbajdžan, Bjelorusiju, Estoniju, Gruziju, Kazahstan, Kirgistan, Latviju, Litvu, Moldaviju, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajinu i Uzbekistan. Te su republike uživale određeni stupanj autonomije, ali u političkoj stvarnosti moć je bila čvrsto u rukama središnje vlade.
Uloga Komunističke partije i centralizacija vlasti
El Komunistička partija Bio je to politička i gospodarska osovina SSSR-a. Nakon Lenjinove smrti 1924. Josip Staljin preuzeo mjesto glavnog tajnika i postupno učvrstio vlast, eliminirajući političke suparnike kao što su Lav Trocki i uspostavljanje diktature pod njegovim vodstvom. Koncept demokratski centralizam, kojim je Staljin legitimirao svoju autoritarnu kontrolu, rezultiralo je apsolutnom centralizacijom vlasti u Moskvi.
Za vrijeme Staljinove diktature politike kao npr kolektivizacija poljoprivrede i gospodarskog planiranja kroz Petogodišnji planovi, koja je nastojala brzo transformirati agrarno gospodarstvo u industrijsku silu. Ova politika, iako je pridonijela modernizaciji SSSR-a, također je uzrokovala tešku glad, političku represiju i milijune smrti, osobito tijekom Velika čistka iz 30-ih.
Sovjetska ekonomija: kolektivizacija i centralno planiranje
Središnje obilježje sovjetske ekonomije bilo je državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Pod Staljinovom politikom, vlada je preuzela kontrolu nad poljoprivrednim zemljištem, koje je organizirano u kolektivne farme (kolhozi) i državne farme (sovjoses). Istodobno se kroz navedeno promicala brza industrijalizacija Petogodišnji planovi, koji je dao prednost proizvodnji industrijske robe i oružja nad robom široke potrošnje.
Iako su ti planovi omogućili Sovjetskom Savezu da postane industrijska sila, njihova društvena cijena bila je golema, uključujući kroničnu nestašicu hrane i osnovnih dobara, što je posebno pogodilo urbana područja.
Vanjska politika: od Drugog svjetskog rata do Hladnog rata
U vanjskoj politici SSSR je igrao ključnu ulogu Drugog svjetskog rata. U početku je potpisao a pakt o nenapadanju s Adolfom Hitlerom 1939., no nakon njemačke invazije 1941. Sovjetski Savez se pridružio saveznicima, te je odigrao ključnu ulogu u porazu nacističke Njemačke, kao i poslijeratnoj okupaciji istočne Europe.
Nakon rata, SSSR se pojavio kao jedna od dvije svjetske supersile, zajedno sa Sjedinjenim Državama. Ovo razdoblje, poznato kao Hladni rat, bio je obilježen intenzivnim ideološkim, političkim i vojnim rivalstvom. Tijekom tog vremena, SSSR je proširio svoj utjecaj na blok satelitskih zemalja u istočnoj Europi, koji je uključivao Poljsku, Čehoslovačku, Istočnu Njemačku, Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku, te je podržavao širenje komunizma u zemljama kao što su Kina i Kuba.
Reforme i raspad SSSR-a
U 1970-im i 1980-im godinama SSSR je počeo proživljavati duboku ekonomsku i političku krizu. Kako bi pokušao riješiti ovu situaciju, posljednji sovjetski vođa, Mihail Gorbačov, uveo niz reformi poznatih kao perestrojka (ekonomsko restrukturiranje) i glasnost (politička otvorenost). Međutim, te reforme nisu uspjele spasiti sovjetsko gospodarstvo, već su ubrzale kolaps sustava. Godine 1989. počeli su padati komunistički režimi u istočnoj Europi, a do 1991. SSSR se formalno raspao.
Raspad Sovjetskog Saveza označio je kraj jedne ere u svjetskoj povijesti. Hladni rat je završio, a Rusija je, zajedno s ostalim bivšim sovjetskim republikama, krenula u tešku tranziciju prema tržišnim gospodarstvima i demokratskijim političkim sustavima.
Bio je to kraj SSSR-a, države koja je utjecala na svjetsku politiku i gospodarstvo gotovo cijelo 1991. stoljeće, od Ruske revolucije do njegovog raspada XNUMX. godine.
Slijedite s: Ruska revolucija