Pjevanje a capella ili klapa (na talijanskom) je stvaranje glazbe isključivo putem glasa, bez uplitanja bilo kojeg drugog instrumenta. To uključuje korištenje naprednih vokalnih tehnika, budući da pjevač ili zborovi svojim glasom moraju oponašati zvukove određenih glazbenih instrumenata. Ova praksa, složenija od glazbe uz pratnju instrumenata, ukorijenjena je u više tradicija i žanrova kroz povijest.
Podrijetlo a capela pjevanja
Da bismo ušli u trag podrijetlu ovog pojma i njegove prakse, moramo se vratiti nekoliko stoljeća unatrag i smjestiti se u kontekst vjerske glazbe srednjovjekovne Europe. Izraz je skovan u Italiji bez pratnje muzike, čije je značenje doslovno 'kao u kapeli'. To se odnosi na činjenicu da su u kršćanskim crkvama, nakon što je zabranjena uporaba glazbenih instrumenata, mise i druge ceremonije morale biti popraćene samo ljudskim glasovima.
Jedan od prvih primjera a cappella pjevanja za koji znamo je gregorijansko pjevanje, oblik svete monodije koji se pjevao u kršćanskim crkvama. Iako instrumenti nisu bili strogo zabranjeni, vokalno pjevanje bez pratnje postalo je glavni oblik sakralne glazbe.
Evolucija a capela pjevanja
Tijekom stoljeća a cappella pjevanje je evoluiralo od monodije do složenijih oblika kao npr polifonija, u kojem nekoliko glasova istovremeno pjeva različite melodije. Tijekom srednjeg vijeka i renesanse europski crkveni i katedralni zborovi maksimalno su usavršili ovu tehniku. Među najistaknutije skladatelje a cappella polifonije spadaju Palestrina y Josquin des Prez, čija se djela i danas izvode diljem svijeta.
Otprilike u 15. stoljeću a cappella pjevanje se pojavljuje iu svjetovnoj sferi, sa žanrovima kao što su madrigal. Ovakav zborski sastav omogućavao je malim grupama pjevača da nastupaju u više glasova, bez potrebe za pratnjom. Međutim, u 16. stoljeću instrumenti su se počeli uvoditi u neke vrste glazbe, poput kantate.
Kapelsko pjevanje u modernoj glazbi
Iako se a cappella pjevanje tradicionalno povezuje sa sakralnom glazbom, u 19. stoljeću ta je praksa doživjela preporod u raznim crkvama te se počela širiti i na popularnu glazbu. Osobito su se u SAD-u pojavili različiti oblici a cappella pjevanja vezani za afroameričku duhovnu glazbu, kao npr. Gospel i duhovni.
20. stoljeće sa sobom je donijelo razvoj različitih stilova a cappella pjevanja u popularnoj kulturi, kao što je slučaj brijačnica, oblik četveroglasne vokalne harmonije koji se pojavio 30-ih, ili Doo-wop, koji su 1940-ih razvili mladi Afroamerikanci u velikim gradovima.
Tehnike a capela pjevanja
A cappella pjevanje može se izvoditi različitim tehnikama. Jedna od najčešćih metoda uključuje kombinaciju glasova koji su podijeljeni u četiri dijela: tenor, bas, bariton i sopran. Ova formacija tipična je za mnoge vokalne skupine koje nastoje postići složene i evokativne harmonije, jer svaki glas ima svoju temeljnu ulogu u stvaranju kohezivnog i snažnog zvuka.
Posljednjih desetljeća, beatbox, ili vokalne udaraljke, dobio je na važnosti. Ova tehnika sastoji se od oponašanja zvukova bubnjara ili bubnjeva ustima, dodajući ritmički sloj vokalnim skladbama.
Najpoznatije a capela pjevačke skupine
Tijekom godina brojne vokalne skupine istaknule su se vještinom i kreativnošću u izvođenju a cappella glazbe. Među njima je i poznata grupa Pentatonix, koji su popularizirali žanr zahvaljujući modernom stilu i reinterpretacijama popularnih pjesama. Ostale grupe koje treba istaknuti su The Voca People ili Van Canto, koji kombiniraju a cappella tehniku sa žanrovima kao što su metal ili beatbox.
Pjevačica solistica u a capela pjevanju
Osim zborskih sastava, u a cappella glazbi presudnu ulogu imaju i solisti. To je zato što je u mnogim slučajevima solo pjevač zadužen za nošenje melodije, dok zbor ili vokalne harmonije pružaju podršku kroz pratnju. Ovaj oblik izvedbe ponekad se izvodi bez prisutnosti zbora, čime se postiže učinak koji ističe vokalne kvalitete i tehničku kontrolu pjevača.
Danas pjeva kapela
U sadašnjem kontekstu a cappella pjevanje je nadišlo područje klasične i sakralne glazbe i postalo sastavni dio popularne kulture. TV emisije poput Sing-Off i filmove poput Parcela Savršen Potaknuli su interes za a cappella glazbu, približivši nove generacije ovoj disciplini.
Od rekreiranja pop i rock hitova do preuzimanja rizika s novim skladbama, a cappella pjevačke skupine dokazale su da ljudski glas ostaje jedan od najmoćnijih i najsvestranijih instrumenata u modernoj glazbi.
A cappella pjevanje nastavlja se razvijati, prilagođavajući se novim žanrovima i stilovima, te ostaje jedinstven i emotivan oblik glazbe koji povezuje izvođače i slušatelje kroz čistoću vokalnog zvuka.