Brak, koji se u mnogim kulturama smatra temeljem društva, bio je institucija koja se razvijala tijekom vremena, poprimajući različite oblike ovisno o regiji, vjerskim uvjerenjima ili društvenim tradicijama. Postoje različite vrste brakova u svijetu, svaki s jedinstvenim karakteristikama koje ih čine različitima jedni od drugih kao i društva koja ih prakticiraju.
U ovom ćemo članku istražiti različite vrste brakova koji postoje, zajedno s njihovim karakteristikama i kulturnim utjecajem.
Što je brak?
Brak se može definirati kao zajednica, općenito između dvoje ljudi koji žele dijeliti svoje živote, uz pravno, društveno ili vjersko priznanje njihove veze. Iako je brak kroz povijest imao reprodukciju kao jedan od svojih glavnih ciljeva, danas je također prepoznat kao institucija koja se temelji na ljubavi, uzajamnoj predanosti i stvaranju zajedničkog životnog projekta.
Etimološki, riječ brak potječe od lat brak, koja se rastavlja na riječi 'matris' (majka) i 'munium' (briga). Tradicionalno, brak je podrazumijevao vezu između muškarca i žene, gdje je žena imala ulogu majke, a muškarac je bio zaštitnik obitelji. Međutim, kako se društva razvijaju, tako se mijenja i pojam braka.
Kroz povijest su na karakteristike braka utjecali vjerski, pravni i kulturni čimbenici. Danas je brak proširio svoju definiciju na jednakost spolova, ljudska prava i ono što mnoga društva smatraju temeljem stabilnog doma.
Povijest braka
Prvi oblici braka potječu iz drevnih civilizacija. S antropološkog pristupa, povjesničari sugeriraju da su se prvi oblici braka pojavili kao način da se zajamči zaštita potomstva i osiguraju vlasnička prava. U starom Rimu, primjerice, brak nije bio samo društvena, nego i pravna institucija, s ciljem osiguranja legitimnosti nasljeđivanja.
Širenjem kršćanstva u Europi tijekom srednjeg vijeka, brak je dobio vjersku dimenziju koja je konsolidirana na Tridentskom saboru u 16. stoljeću. Od tog trenutka brak kao sakrament unutar Katoličke Crkve počinje imati transcendentalnu vrijednost, ostajući neraskidiva zajednica.
Kako su civilizacije napredovale, ovaj koncept se proširivao i modificirao na temelju različitih religija (židovske, islamske, hinduističke, budističke) i socioekonomskih sustava. Brak, koji je u početku bio alat za osiguranje socijalne i ekonomske stabilnosti, razvio se u instituciju koja također uključuje emocionalne i afektivne aspekte.
Vrste brakova
U svijetu postoje različite vrste brakova, koje se razlikuju ovisno o zakonitosti, vjeri i običajima različitih kultura. U nastavku su opisani najčešći tipovi, njihove karakteristike i čimbenici koji ih određuju.
1. Građanski brak
Građanski brak je vrsta zajednice koja se sklapa pred civilnim vlastima i nije regulirana nikakvom vjerskom ceremonijom ili obredom. Zakoni koji reguliraju građanski brak razlikuju se od zemlje do države, ali općenito, ova vrsta braka uključuje jednaka prava i dužnosti između supružnika. Često je potrebno ispuniti određene preduvjete, poput punoljetnosti, da biste mogli sklopiti civilni brak.
Građanski brak jedina je vrsta braka koju sekularne države priznaju, iako se u mnogim kulturama može nadopuniti vjerskim obredom. Ova vrsta braka je najinkluzivnija, budući da dopušta zajednice između osoba istog spola u zemljama u kojima je zakonski propisan ravnopravan brak.
2. Vjerski brak
Vjerski brak je zajednica koja se sklapa po zapovijedima određene vjere. Ovisno o vjeri supružnika, mogu postojati različita pravila i zahtjevi da bi ova vrsta braka bila valjana.
U Katoličkoj crkvi, primjerice, smatra se sakramentom i nerazrješiv je, što znači da se može raskinuti samo nakon smrti jednog od supružnika. Supružnici moraju ispunjavati određene uvjete, kao što su krštenje, krizma i prva pričest.
Islamski parovi, sa svoje strane, brak smatraju društvenim i vjerskim ugovorom, gdje obitelj ima važnu ulogu u strukturiranju i praćenju sporazuma.
U židovstvu je brak također važna institucija, gdje se par obvezuje na vjernost i ljubav prema zakonima Tore. U ovoj vjeri, ceremonija vjenčanja je značajan obred koji uključuje potpisivanje bračnog ugovora, tzv. ketuba.
3. Ravnopravni brak
Ravnopravni brak ili brak između osoba istog spola zakonska je zajednica između dviju osoba istog spola, koja im nastoji omogućiti ista prava i dužnosti koje imaju heteroseksualni parovi. U mnogim zemljama ova vrsta braka je zakonom priznata.
Pomak prema legalizaciji ravnopravnog braka smatra se jednim od najvažnijih postignuća za LGBTQ+ zajednicu posljednjih desetljeća. Njegovo prihvaćanje još uvijek se značajno razlikuje od zemlje do zemlje, pri čemu su neke nacije već donijele zakone u korist, a druge gdje se, nažalost, još uvijek kažnjava.
4. Poligamni brak
Poligamni brak je onaj u kojem osoba može imati više od jednog bračnog druga u isto vrijeme. Unutar ovog tipa braka možemo pronaći različite podtipove:
- Poliginija: Čovjek ima nekoliko žena.
- Poliandrija: Žena ima nekoliko muževa.
Ova vrsta braka još uvijek je uobičajena u nekim kulturama Afrike i Azije. Međutim, u mnogim zapadnim zemljama to je protuzakonito, a supružnici koji prakticiraju poligamiju mogu se suočiti sa značajnim pravnim posljedicama.
5. Brak iz interesa
Brakom iz interesa smatra se onaj koji je sklopljen iz ne-sentimentalnih razloga, već radi dobivanja ekonomske, društvene ili pravne koristi. Ova vrsta zajednice može biti motivirana, primjerice, dobivanjem državljanstva ili poboljšanjem društvenog statusa jedne od strana.
6. Dogovoreni brak
Dogovoreni brak je uobičajena tradicija u nekim kulturama, posebno u Aziji, na Bliskom istoku i u Africi. U ovoj vrsti braka treća osoba, najčešće roditelji, bira supružnike. Iako par može imati opciju prihvatiti ili odbiti zajednicu, u mnogim slučajevima nemaju pravu slobodu odlučivanja.
7. Dječji brak
Dječji brak se sklapa kada su jedna ili obje strane maloljetne. Ova vrsta braka češća je u određenim dijelovima svijeta, poput južne Azije i subsaharske Afrike, gdje čimbenici poput siromaštva i kulturne tradicije igraju ključnu ulogu u održavanju ove prakse.
Međunarodna zajednica uvelike osuđuje dječji brak jer se smatra kršenjem ljudskih prava maloljetnika, negativno utječući na njihovo obrazovanje, zdravlje i dobrobit.
8. Brak otmicom
Brak otmicom, poznat i kao otmica nevjeste, praksa je u kojoj muškarac otme ili otme ženu s ciljem da je oženi bez njezina pristanka. Ovo je drevna praksa koja još uvijek postoji u nekim ruralnim područjima zemalja kao što su Kirgistan, Etiopija i određena područja Latinske Amerike.
9. Probni brak
U nekim mjestima u svijetu, poput određenih regija Latinske Amerike, postoji probni brak, u kojem se parovi odluče vjenčati na određeno vremensko razdoblje. Tijekom tog vremena možete procijeniti svoju kompatibilnost prije nego što odlučite želite li trajno formalizirati svoju vezu.
10. Izvanbračni par
De facto parovi su oni koji odluče živjeti zajedno i uspostaviti stabilnu i posvećenu vezu, a da pritom ne moraju pribjegavati zakonski uspostavljenom braku. Ovaj je modalitet vrlo čest u mnogim dijelovima svijeta, au nekim je zemljama i zakonski priznat.
U Španjolskoj su, na primjer, izvanbračni parovi vrlo popularni i mogu ponuditi mnoga prava koja postoje u građanskom braku, kao što je pravo na udovičku mirovinu ili zajedničku povrat poreza.
Bračni režimi
U mnogim zemljama brak ne podrazumijeva samo emocionalni dogovor, već i financijski. Ovisno o lokalnim zakonima, brakovi se mogu sklopiti prema različitim bračnim režimima koji reguliraju kako se postupa s imovinom i imovinom tijekom i nakon braka.
1. Režim imovine zajednice
Režim zajedničke imovine podrazumijeva da sva imovina i imovina stečena tijekom braka jednako pripada obama supružnicima. Ovaj je režim uobičajen u mnogim zemljama s rimskom i civilističkom tradicijom, uključujući Španjolsku. U slučaju raskida braka, imovina se mora podijeliti na jednake dijelove.
2. Režim razdvajanja imovine
U ovom režimu svaki supružnik zadržava vlasništvo nad imovinom koju je stekao prije i tijekom braka. To je popularna opcija za parove koji žele zadržati potpunu kontrolu nad svojim osobnim financijama.
3. Režim sudjelovanja
Prema režimu dijeljenja, svaki supružnik dijeli povećanje bogatstva stečenog tijekom braka. Iako svaka strana zadržava vlasništvo nad stečenom imovinom, obje imaju pravo na udio u koristima ili gubicima stečenih tijekom braka.
Ove vrste režima nude fleksibilna rješenja za parove koji žele organizirati financijsko upravljanje svojim brakom.
Brak je, u svim svojim oblicima i modalitetima, institucija koja se nastavlja razvijati kako bi odražavala potrebe i želje ljudi u društvu koje se stalno mijenja. Različite tradicije i bračni režimi pokazuju raznolikost i kulturno bogatstvo koje okružuje ovu važnu instituciju.